Kasni poslijepodnevni sati. Prolazi kroz grad, između obaveza, negdje između dvije stvari. Promatra ljude za stolovima na terasama. Parove koji sjede bez rečenica. Prijatelje koji se smiju pola sata istoj šali. Oca koji drži dijete za ruku tako opušteno da se vidi, to je ritam koji je izgrađen preko godina, a ne svjesna gesta. Gleda…

Ne sjeća se točno gdje su bili. Sjeća se da je bila večer, i da je bilo dovoljno tiho da se svaka rečenica čula do kraja. Razgovarali su o nečemu nepovezanom. Ne o njima. Ne o odnosu. O nečemu s rubova života. I negdje usput, bez upozorenja, bez ulaska u ozbiljnu temu, ona je rekla:…

Nedjeljno poslijepodne u njezinu stanu. Sivo svjetlo od prozora. Ona kuha nešto jednostavno, čaj ili juhu, zvuk žlice o lonac, zvuk vode koja polako vrije. On sjedi za stolom u kuhinji. Ispred njega je šalica kave koju je prestao piti prije petnaestak minuta, a ne može se sjetiti zašto. Ništa se ne događa. Upravo je…

Kasna večer na terasi restorana. Ljudi odlaze. Nekoliko stolova je već prazno, konobari gase vanjska svjetla jedno po jedno. On i ona još sjede. Razgovor koji je trebao završiti prije pola sata nije završio. Ne zato što su rekli nešto važno. Upravo suprotno. Razgovor je bio lagan, gotovo slučajan. Teme koje su se otvarale i…