Razgovor koji ne nosi ništa posebno u sadržaju, ali nosi nešto drugo u načinu na koji se odvija. Rečenice dolaze sporije nego inače. Nema pokušaja da se ubrza, nema potrebe da se sve zatvori u jasan zaključak. U jednom trenutku druga osoba kaže nešto što ostane visjeti u zraku. Nije to velika stvar. Nije ni…

Poruka na ekranu. Ništa posebno, kratko pitanje, poznat ton, nešto što bi se nekad riješilo u jednoj rečenici. Prsti već kreću pisati odgovor. Automatski. Kao i mnogo puta prije. Negdje usput, prije nego što je poruka poslana, pojavi se mali zastoj. Ne kao odluka. Više kao blaga napetost u tijelu koja ne prati sadržaj poruke,…

Predvečer. U sobi tiho. Nema ničega dramatičnog u prizoru, ničega što bi izvana upućivalo na prijelom. Samo glas druge osobe koji ostaje miran i ne pokušava me ni slomiti ni spasiti. Govori dovoljno precizno da ga ne mogu lako odbaciti, ali bez agresije iza koje bih se mogao sakriti. I baš je u tome bio…

Nesigurnost se rijetko pojavi tamo gdje je očekujemo. Ne dolazi kad nešto krene po zlu. Ne dolazi kad se stvari raspadnu. Češće se pojavi upravo kad izvana sve izgleda u redu. Razgovor teče. Odnos ima kontinuitet. Dan ima svoj oblik. I baš tada, negdje usput, pojavi se nešto što ne traži pažnju, ali je teško…