Impressum

Ne postoji poseban razlog zašto ovaj prostor postoji. Nastao je iz nečega što se s vremenom počelo ponavljati. Dan prođe, a ostane osjećaj da se dogodilo puno toga, ali da se malo toga zadržalo. Razgovori se vode, obaveze se izvršavaju, stvari se pomiču naprijed, i sve to nekako funkcionira. Ali ipak, negdje na kraju dana, pojavi se ta neka tišina, tišina koja nije mir. Taj osjećaj, naravno, nije došao odjednom. Pojavljivao se postupno, gotovo neprimjetno. Znam ga. Zna me. Znamo se. I dugo, dosta dugo sam mislio da je to normalno. Da je to cijena ritma života kojeg vodim. Da je stvar isključivo u tome da treba još malo bolje organizirati dan, samo još malo bolje, još malo bolje rasporediti vrijeme, još malo više izdržati, još malo promisliti. Još malo, još malo, još malo… Još, još, još….

I to je neko vrijeme i funkcioniralo, no s vremenom se počelo ponavljati nešto drugo, isti obrasci., isti umor, isti pokušaji da se sve drži pod kontrolom, isti osjećaj da, unatoč svemu, nešto stalno izmiče. Nije to bio jedan trenutak u kojem se sve promijenilo, već više niz manjih točaka u kojima je postalo jasno da način na koji se stvari odvijaju više ne funkcionira. Ne zato što je život bio pretežak. Nego zato što između svega, između onog još, još, još nije bilo nikakva prostora. Sve se dešavalo, u hrpama i nizovima, ali se malo toga zadržavalo, te se s vremenom počelo kristalizirati jedno naizgled jednostavno pitanje: što se događa kada između stvari nema razmaka? Ne kao teorijsko pitanje. To nikako.  Više kao nešto što se počne osjećati u svakodnevnim situacijama. U razgovoru koji se brzo zatvori jer već dolazi sljedeća obaveza. U trenutku tišine koji se odmah popuni nečim novim. U osjećaju da je dan bio ispunjen, ali ne i doživljen.

Ovaj prostor ovdje, na blogu, nastaje iz uprav pokušaja da se to malo uspori. Ne zato da bi se pronašlo rješenje. Niti zato da bi se nešto objasnilo, već više kao način da se vidi što se dogodi kada se stvari ne pokušavaju odmah dovršiti. Stoga, tekstovi koji slijede nisu zaključci. Nisu savjeti. Nisu odgovori. Oni su bilješke. Pokušaji da se neke stvari zadrže dovoljno dugo da ih se uopće može primijetiti. Neće sve biti jasno. I neće sve uvijek imati smisla, ali to je u redu, jer ponekad je dovoljno da se nešto ne odbaci odmah. Možda je, na kraju krajeva, to i jedino što ovdje ima smisla, da se između stvari ostavi malo predaha, malo prostora.

O meni

Ovaj prostor nije nastao kao nekakav projekt. Dugo vremena postojale su samo bilješke. Zapisi koji nisu bili namijenjeni objavi, nego pokušaju da se neke stvari razumiju dok se još događaju. Pisani su kroz godine, u različitim fazama, bez jasne ideje da će ikada postati nešto više od osobnog pokušaja da se uhvati ono što inače brzo prođe. S vremenom se pokazalo da se ista pitanja vraćaju. Isti obrasci. Isti osjećaj da se stvari događaju, ali da između njih nedostaje razmak u kojem bi mogle postati iskustvo.

Ovaj prostor pak nastaje kasnije. Nakon jednog razgovora koji se trebao zadržati na osobnoj razini, a završio je u javnosti. Poziv da se određena iskustva podijele pred širom publikom otvorio je nešto što do tada nije bilo planirano. Ne kao odluka da se „izađe van“, već više kao nastavak onoga što je već postojalo. Neki zapisi su u tom procesu počeli dobivati i drugi oblik, jer ponekad se nešto lakše izgovori nego napiše, ponekad ostane u rečenici koja je kraća nego što je prvotno bila. U trenucima kada se pojavila potreba da se iskustvo podijeli i izvan vlastitog kruga, dio toga je izgovoren naglas i zabilježen. Ne kao konkretan sadržaj, već više kao pokušaj, stoga, tekst i video koji prati tekst nisu prijevod jedno drugoga. Više su dva načina da se zadrži ista stvar, svaka na svoj način.

Također, tekstovi koji se ovdje nalaze nisu pisani ciljano za određenu publiku, stoga i nisu oblikovani kao poruka, niti kao odgovor. A ako pak imaju neku svrhu, onda je to ova, ostaviti dovoljno prostora da ono što je već prisutno postane vidljivo.

---